Varalica i lažljivica

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Vjerovala sam u moc riječi koje u mom uhu izazivaju nemir, u glavi buku strasti, a u umu pomračenje.
Vjerovala sam u pogled tamnih očiju koji na meni ostavlja trag kao stopa u snijegu.
Vjerovala sam u dodir njen, mekan poput svile, koji na meni se nastanio i ne želi nestati.
ali sad…

Sad, ne! Ne više i ne njoj!
Njen glas je laž koji mi razara uho i u njemu nekad davno naseljene misli o boljem sutra…
buka se stišala u glavi poput umornih ptica iznad mora koje pokušavaju naći jelo u dubinama neizvjesnosti.
Sunce u umu nikad nije izašlo, otišlo je u daleki svemir nepoznatih predjela moje slomljene mašte!

Padam u dno bez kraja i ranjavam se na njenim lažima koje me okružuju kao bodljikavi lanac zla,
moja duša je izgubljena u njenim očima bez karte natrag, slijepa i usamljena stoji u kutu…
U krevetu, njen dodir me vodi u lažni raj gdje caruje ona i pod spomenom njezina imena, siromasi željni ljubavi padaju na izranjavana koljena…
Krvarim…

Niz mene kapa krv kao znoj u mukama i visak pomoći nestaje u dubini mojih njemih glasnica,
nestajem…
Poput dima, raznosi me vjetar po njenom tijelu na kojem se ne mogu zadržati i u njenoj glavi ja sam samo ime bez zvuka!
Oh, Bože, gubim snagu… ne mogu više…
Tražim dno dok crvene zvjezde smiju se mojoj propasti koja me vreba na mračnim i neistraženim ulicama ljubavi!

Što da kažem njenim očima, kako da joj objasnim: vjerovala sam, ali više ne, ne njoj…
Kako da znam što je u njoj istina kad ne znam što je laž, i dalje padam…
Kad napravi korak koji kaže da odlazi za novim početkom, u mojoj glavi sunce će doći i donijeti tešku misao:
mozda je ipak nesto bila istina?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting