Uzaludne riječi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Svakim danom budim se sa novim iščekivanjem

Da nešto će se promijeniti, nova nada da će izrasti

Novi dan da će se poboljšati, u tom spasu vječitom

Da budućnost će postojati, gdje naša će djeca moći živjeti

 

Svakim danom živim postavljajući si vječita pitanja

Koja vrte se u krug, koja svatko odbacuje

Društvo propada u rupu primitivizma, gdje nema novog svitanja

Dok siromaštvo se množi, svijet se prljavim novcem razbacuje

 

Svakim danom strepim da Treće doba to ne dođe

Masovna uništenja, smrt nevinih – samovjesnost puna ega

Jedva spajajući kraj sa krajem, čekam da dan što prije prođe

Da počinem, na trenutak da odem od laži, od svega

 

I svakim danom ja umirem polagano – iznutra demoni mržnje izranjaju

Riječi uzalud trošim, kad ih naša tuga guta u svoje pusto more

Zarobljen unutar lažnih zidina, tu svi se nevino pretvaraju

Sve se čini nadrealnim; u očima istine jaukom gore

 

I svaki san čini se stvarnijim od ove životne agonije

U kojoj na valovima tuđih laži plešem, u kojoj moj život kradu

I koračam u još jedan tmuran dan, pun nasmiješene ironije

Dok moja duša i dalje sanja san, gdje svi usahnuti morali nestadu.

 

Čovjek bez morala trune

I uzaludne riječi u svoj grob pljune.

2 thoughts on “Uzaludne riječi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting