Utonula sam, u crvene snove

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Skinula sam svoju glavu s ramena
I odložila ju na pernati jastuk
Natopivši ga prolivenom krvlju
Bolne mi istine
Sklopivši oči, netom prije no što sam
Utonula u crvene snove
Rasipajući emocije, bez da sam ih oplodila
U grču svoje maternice
Što zavibrira baš svaki put
Kad pomislim na tebe
 
Ostala sam netaknuta
Emocijama tvojim
Nikad istinski rasturena, prodorom njihovim
 
Strpljivo sam čekala da zalutaš ovdje
I žanješ me nježnim dodirom svog sječiva
Opipljive istine, kako ipak osjećaš me
Neporecivo
Sve dok nisam izdahnula na postelji pustoj
Sklupčana u grču, stvarne mi boli
Glorificirajući, trenutak moje predaje
Smrti
Neuzvraćenih emocija
 
 
*
Silence

7 thoughts on “Utonula sam, u crvene snove

  1. Dobro jutro Blu!
    Još jedna lijepa u tvom stilu.Bol opisanu u pjesmi poznam dobro jer emotivnu bol puno osijećam puno jače od one fizičke.

    Ugodan dan ti želim!!!!

  2. Skinula sam svoju glavu s ramena
    I odložila ju na pernati jastuk

    Za nekih lutanja po Istri u nekoj crkvici vidjeh takvu fresku.

    Žena koju opisuješ podaje se fizički u potpunosti, svim osjetilima, ali ostaje svoja, daleka. Pozdrav!

  3. Marija, Žena je u mojim pjesmama sveprisutna … onakva kakva ona zaista je. Bolna, topla, podatna, ranjiva, vlažna … da ne nabrajam 🙂 i Ona je uvijek – svoja, iako ponekad posustane i patetično se prepušta boli.
    Hvala ti na lijepim riječima i pozdrav !

    Faiza, drago mi je da ti se sviđa. Hvala i pozdrav 🙂

    Dragica, veseli me ako su moje riječi zaista dočarale bol, jer je ona ponekad toliko stvarna i opipljiva da se lomimo u grču. Hvala na posjeti i lijepi pozdrav 🙂

    Ursus – majoj, hvala i tebi na pažnji 🙂

    Mirnu noć želim !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting