Utjeho

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ne plači utjeho,
ne daj zori da zasja
nad uplakanim licem.
Ne želim pisati i osjećati dok pišem,
želim ledom pero hraniti
i ledenim rukama drhtati
nad svakom suzom.
Nisam okovan snijegom
iako sjećanja bjesne olujom patnje
i nestvarnih maštanja.
Što me drži prikovanog za zamlju,
što me čini običnim,sitnim bićem,
preslabim za jauke,
za vrisak pognute glave.
Šetnja pustim poljima snova
samo bol poznaje,
šetnja bosih nogu po slikama u ledu
oslikanih i ostavljenih da muče,
ranjavaju ,
plaču krvavim suzama…
Ne plači utjeho
dok prsti sudbine me miluju
i odnose
u nove boli…

14 thoughts on “Utjeho

  1. Želiš biti led ledeni, a u tebi sve ključa od osjećaja. Sjećanja donose samu bol,a i spoznaja da će boljeti i sutra. Može li utjeha koja sama grca od boli ikoga utješiti? Crni pesimizam izbija iz stihova.prava lirska osjećajna pjesma. Pozdrav!

    1. Ne zovu me bez veze “pjesnikom tuge”!Treba opravdat reputaciju :))))!Dječački odgovor,ali mi se učinio primjerenim!Hvala ti draga Skorpi!Pusa i :)))) za tebe!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting