Ustanite i recite glasno

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čuješ taj sat što kucka,ide vrijeme,
Stojimo postojano tu kao stijene,
Rođeni od oca i majke u isto vrijeme,
Stojimo i čekamo tu kao stijene.
 
Uče nas da isti nismo a jesmo,
Kažu da nismo tu gdje smo,
Kažu on je njegov a ona njegova,
Između njih ne može stati zrno snova.
 
Uče nas da nismo bili nikad a jesmo,
Kažu da nismo tu gdje smo,
Kažu sve njhovo ne valja a naše je bolje,
I da sagradimo zid između je najbolje.
 
Uče nas prenesenim znanjem,
Kao mi smo mladi i vodit nas treba,
Jer ne znamo mi šta koz život vreba,
Nismo mi potkovani pravim znanjem.
 
Baš su neznalice,tvoji,moji i naši,
Živjeti se može i treba bez tvoji,moji i vaši,
Jer u jedinstvu je najljepši stih,
Glas razuma u njemu nikad nije tih.
 
I zato vas molim,ustanite i recite glasno,
Neka svima bude jasno,
Nemojte da se šutnja nadvija nad pogledom čežnje,
Niti da usne ćute sklonjene pod rukom strepnje.
 
I zato vas molim,ustanite i recite glasno,
Neka svima bude jasno,
Ne dopustite riječima da zebu u ništavilu neizrečenog,
Niti da tapkaju u mjestu pod prozorima željenog.
 
Jer život je luk a mi smo strijela,
Što ponekad završi tamo gdje ne bi smjela,
I ruka što nas pušta trebala bi da olabavi,
Jer snovi i nade su samo naše sada i na javi.

4 thoughts on “Ustanite i recite glasno

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting