Usta Pohlepe

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pogled odveć tužan,a riječ postala naivna i prazna

U ponosu njegovom,gorčina se našla i svoj plamen prožima

U zaborav tone svaki osmijeh hladan,svaka suza ispuštena,lažna

Zavist je pravo lice njegovo,koje mu oduzeše i onog čega nema

 

Proždrljivost za ukradenim životom,ostaviše ga u pustinjskom mraku

Ne osjeća više ni svoju dušu sablasnu,u kojoj život jer strana riječ

Požuda okrutna,samo ostavila njegovu prokletu sjenu,da visi u zraku

A ljutnja mu srce slomi,smrtonosni udarac mu zada;nestao je već

 

I pohlepa,u njegovim ustima mrtvim se hrani,poput crva,trulim mesom

Umro je u jadu,u svijetu koji takvima leđa okreće

Umro je sasvim sam;u lijenosti uživao i sad samo tišina nad njegovim lešom

Lebdi i ono polagano trune,trune poput ovog svijeta,koji se prozirnim lažima pokreće…

 

…i u dahu hladnom se guši

i u krvlju nevinih se ruši

5 thoughts on “Usta Pohlepe

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting