Usta pohlepe

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pogled odveć tužan, a riječ postala naivna i prazna

U ponosu njegovom gorčina se našla i svoj plamen prožima

U zaborav tone svaki osmijeh hladan, svaka suza ispuštena i lažna

Zavist je pravo lice njegovo koje mu oduzeše i onog čega nema

 

Proždrljivost za ukradenim životom ostavi ga u pustinjskome mraku

Ne osjeća više ni svoju dušu sablasnu u kojoj život je strana riječ

Požuda okrutna ostavila njegovu prokletu sjenu da visi u zraku

A ljutnja mu srce slomi i smrtonosni udarac mu zada; nestao je već

 

I pohlepa u njegovim ustima mrtvim se hrani poput crva trulim mesom

Umro je u jadu, u svijetu koji takvima leđa okreće

Umro je sasvim sam; u lijenosti uživao i sad samo tišina nad njegovim lešom

Lebdi i ono polagano trune, trune poput ovog svijeta koji se prozirnim lažima pokreće

 

…i u dahu hladnom se guši

i u krvlju nevinih se ruši.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting