Usmrtivši Tišinu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Ruka ti je teška, šaka stisnuta u grču
Pokret tijela silovit, u dolasku po meso
Žene, čiju kožu ljubiš udarcima bolnim
 
Zar zaista imaš potrebu i večeras
Izlomiti me pod dodirom želje tvoje
Da jačaš muškost u krvavom oku mom
 
Ranjena sam iznutra, ranjena izvana
Prokleto savršeno isklesana, pod pečatom
Zadovoljstva tvog, krvniče moj
 
Skupljam krhotine duše, raskomadane
Pobirem i oči svoje, proklinjući glasno
Što ne vidjeh dalje, od pogleda svog
 
Kako sam se pustila ovako, u ralje
Života ništavnog, skupljajući zrnca nade
Kad odavno nada ne posjećuje me
 
Nemam se gdje sakriti, patetikom rasturena
Iako će svjetina reći, kako izbor imam
Dovoljno opipljiv, nadjeven snagom Žene
Da vrisnem glasno, usmrtivši Tišinu
 
*
Silence

12 thoughts on “Usmrtivši Tišinu

  1. “Kako sam se pustila ovako, u ralje
    Života ništavnog, skupljajući zrnca nade
    Kad odavno nada ne posjećuje me”

    Još jedna, ne baš rijetka, slika života. Ne naglašavaš osudu i to je dobro. Dovoljno je naglašena sama slika.Pozdrav perlaa

    1. Marija, ako sam zaista kroz stihove uspjela zorno dočarati takvu sliku, zadovoljna sam ovim svojim pokušajem u opisu kako kažeš i ne baš rijetke slike života.

      Hvala na čitanju.

      Želim ti lijep dan 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting