Unaprijed gotovo

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad se sve zbroji i oduzme,

nema vremena za žaljenje,

niti ono ima smisla.

Nazovite me fatalisticom,

ali što mi nije suđeno,

nisam mogla imati,

ma šta da se zbilo.

Otpočetka je bilo krivo.

Laganje, muljanje i petljanje,

moj osjećaj da je tako…

Nepovjerenje zbog svega

što se nije poklapalo…

A s druge strane ono

što sam vidjela u pozadini…

Ono za što sam slutila

da nikad neće pripasti meni.

Nježnost i romantičnost,

dobrota i toplota,

oduvijek je spremano

i bilo namijenjeno

drugoj ženi.

Istina, još boli to

što nemam pravo uživati

u njegovu postajanju

puno boljim čovjekom,

jer sam mu i dalje mrska,

ali valjda tako mora biti.

Koliko god zvučalo

suviše fatalistički.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting