Umorna od snova

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Opet tajac, pa neki mukli zvuk
Što podsjeća na riječ
Nerazumljiv, težak eho
Reci mi, da li te izdaje glas
Jer taj šapat sluti na izdaju nečega

Govorli smo da nikad nismo znali
Da rezervišemo sebi mjesto na ovoj planeti
Ali da i tako možemo gledati u zvijezde
I ploveći u beskonačnu dubinu
Uživati u zaboravljenoj sopstvenoj tričavosti

Ali onda je, kažeš, došao neko
Ko je umio da ti ukaže na tvoju veličinu
Ko je ukrotio sve one nepojmljive dubine
Probudio čitavu vasionu u tebi
Zvijezde su prestale da sijaju
Lutanja su dobila svrhu, destinaciju

Postali ste krhki, ali stvarni
Gledali ste u dubine
U oči, što trepere čežnjom da se pronađu
Sve što je još trebalo prozreti
Je odjednom postalo dio tebe
Tako lako, nepovratno odsjeći krila
I biti prikovan za svijet bez snova

Za sreću- kažeš šapatom
Nerazumljiv, težak eho
Prodreo je kroz uskovitlanu prašinu sjećanja
Pogled negdje, gdje stvarnost nije zapečaćena
Zamah ukletim krilima i opet-tajac

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting