Udahnut ću miris sna, izdahnut ću

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

I još jedna nova zora

U mom životu ogrezlom

Svanula k’o noćna mora

U mom dahu okončanom

 

Svoje patnje još osjećam

U srcu valovi samotnji

Obasipaju me sumnjom

Govore da sam pokojni

 

Pjev ptica ja čujem samo

U daljini među drvećem

Ili to vjetar huči samo?

Više ništa ne prepoznajem

 

Ulicom hodam neprimjetno

Nad ponorom se rasipam

Sve čini se besmisleno

Sve se čini izlizanim

 

Okrenuh leđa vremenu

Tamo gdje nikoga nema

Ni traga mirnom povjetarcu

Samo ja-bez uspomena

 

Ne bojim se reći:”Dobro sam”

Ne bojim se svojih riječi

Nikoga više ne pratim

Otkad bez glasa ti si

 

Tvoj miris još me privlači

U prolazu sva nasmijana

Sad samo cvijeće miriši

U blatu gdje si položena

 

Blijedi mjesec – moje oči

Ni suzu jednu da puste

Uvelo je lišće usred noći

Usred noći nepoznate

 

Čuje se škripanje vrata

Ili je to tihi glas usnulih?

Ležim u sobi bez svijetla

Punoj duša zaboravljenih

 

Maglom tame ogrnut sam

Turobna radost na licu

Zatvaram oči, odlazim u san

Posljednji pozdrav šaljem Suncu

 

I sad pored tebe ležim

Miris sna sve više osjetim

Udahnut ću posljednji puta

Izdahnut ću, više nikada.

 

I sad trunemo

I sad sanjamo negdje daleko, daleko…

2 thoughts on “Udahnut ću miris sna, izdahnut ću

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting