Uberi dušo i posmatraj… zar ne niču na sve strane ?

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jednom ćemo otploviti

 

kad oblak gusti na kojem stojimo

 

bambusovim veslima otisnem

 

sa nas dvoje

 

daleko od meteža

 

i kolotečine

 

od svih tih gomila

 

lijepih i vrijednih riječi

 

u grude nakaradnih misli

 

uvaljane

 

rebuse samo njima jasne

 

u plastične kese

 

s crvenom leptir mašnom

 

drečavom, svezane

 

uredno nogom natabane

 

da više bude

 

i teže

 

za gorostasnu piramidu

 

crnu

 

u prostoru što strši

 

onako postojana i stamena

 

kao što je i sam

 

neimar…

 

 

 

 

 

Na kraju putovanja

 

s ovog ćeš oblaka

 

daleko ispod tebe

 

gdje se pružaju bezbroji

 

plastova sijena

 

i suhog sivila

 

po livadi odavno pokošenoj

 

vidjeti nešto

 

kad kroz oči sprženi zrak

 

ti zaprijeti svojim bojama

 

ispod vrele gigantske lopte

 

od mjesta gdje stojiš

 

do sunca u padu

 

i u sred kapa sivih

 

opaziš

 

jedan mali ljubičasti

 

orošen cvijet

 

kao planina

 

velik…

 

 

9 thoughts on “Uberi dušo i posmatraj… zar ne niču na sve strane ?

  1. cim je bambus voda i kolotecina, tu je negdje i zabokrecina medj tim lopocima nasih zivoaa..:)
    svidja mi se,,samo da nije toliko razvuceno,ovako skupljam utiske na metre:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting