U zurbi stihove pisem…

DOVIDJENJA , PRIJATELJU STARI

Zurim da jos napisem stih-dva
mozda ce se u njih dusa mi se istociti sva;
sav cemer zbog pakosti i zla
dok ruka necovjestva svoje mreze tka.

A mozda ce iz moje duse radost da potece
kada mi stari Prijatelj dospane i rece:
Gore glavu Sanjalico neizljeciva; sada se u zivot– novi– krece!
Radost ti, nikada vise, Tuga pomutit nece.

Opet u plava vjerujem svanuca
pogotovo u zurbi, dok stih ili dva pisem.
U svaku poru zica, Ti mi, Druze odanost tocis…
Evo, napokon sam sretna, punim plucima disem.

NEMOJMO SE VESELITI

Zurim da Dobrima i Zlima
jos rijec-dvije kazem…
Kroz zivot svi padamo pa se dizemo
i svi se cesto nadjemo na dnu;
Nemojmo se nikada ni dusmanu veseliti
ako mu sve krene nizvodno i po zlu.
Mozemo se jednom zastiditi
i postidjeni shvatiti- Ah, zlo se, zlom, moze vratiti.

Nebi li smo svi veseliji bili
ako bi u svim dvoristima raslo cvijece umjesto trnja;
Ratari ce zapjevati gromko kada se poljima, sirom svijeta, zatalasaju zita
umjesto puscanog i topovskog zrnja…

Nemojmo se veseliti, kada susjedu plane kuca,
radije na zgariste njegovo dodji i pomoc ponudi,
Ne zaboravimo, na kraju se, ipak zlikovcima sudi.

Priznajem, i u ova rujanska svitanja
jos me salijecu odnosi
i hrvatsko-srpska pitanja;
Tuzno je kad se Hrvati i Srbi medjusobno pljuju.
Medju jednima i drugima
Vise je Dobrih nego Zlih.
Nad Hrvatskom i Srbijom, sunce bi toplije bilo
kada bi, ova dva naroda, u dobru i zlu
poceli da se stuju.

ZURIM

Zurim da jos napisem pjesmu-dvije
( a mozda i tri?)
prije nego u dobrovoljni exil podjem.
Sto se to u mojim odlukama krije,
hocu li ikome otkriti kada ‘natrag’ dodjem?

Da li za mene i postoji to ‘natrag’, misticno- neko,
ili ce ‘natrag’ — zudjena vizija– ostati daleko?
Odgovor cu znati kad moj brod stigne u luku
i kada mi ondje NETKO cvrsto stegne ruku.

Ocekuje me vrijeme osmisljeno-radno,
izabrala sam sama izgnanstvo iz zbilje.
Umjesto TV… interneta… teorija zavjere
zivjet cu zivot po svojoj mjeri, prepun carolije.

Radujem se svim neprocitanim knjigama
druzit cu se sa LJEPOTOM RIJECI; Adio svim brigama!
Cekaju me poslovi– zbirka po zbirka poezije
I u casu, eto mi proljeca da me domovinsko sunce ogrije.

S interneta cu se uskoro iskljuciti, zato zurim…
Falit ce mi stihovi mladih, romanticnih dusa;
Ali, kada ugledam obale ubavog Jablanca, u maju
od srece cu kliknuti: Zdravo , zudjeni mi raju.

Nina Novak
U Kanadi, 9. rujna, 2021.

5 thoughts on “U zurbi stihove pisem…

  1. Jedna rijeka teče riječi
    Urezane u klancima poezije
    Bez obala i bez povratka
    Vraća se
    Jer nikada nije otišla…..
    Hvala za sve….svrati ponekad.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting