U zagrljaju poezije osjecam se jacom

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Zivimo u tjeskobno vrijeme
tehnolosko-elektronska dostignuca
posijala su po cijeloj Planeti
bescutne otudjenosti sjeme.

Kompas je zagubio
cijeli ljudski rod
kroz labirinte se tumara,
to je glavinjanje a ne hod.

Moze li itko u ljudska srca
radost i srecu vratiti?
Tko nas moze
od beznadja i apatije spasiti?

Mozda je to jos uvijek Pjesnik,
Mozda je On izabran
da bude sutrasnjice Vjesnik
a njegovi stihovi
kapljice lijeka
za ozdravljenje Svijeta?

Mozda ce pjesnici
opet barjaktari biti
i zivot radosni
na Zemlju vratiti
opet ce se
covjek covjeku pribliziti
i otudjenost zauvijek odbaciti.

Poezija od pamtivijeka
ima magicnu moc
oduvijek je bila
svjetlo u tmini
i putokaz sigurni
kroz mrak i noc…

I danas u ova
sablasna vremena
u zagrljaju poezije
osjecam se jacom.

U Pjesniku
srodnu nadjem dusu
i strpljivo cekam
da se orkani otudjenosti
slegnu
i prestanu da pusu.

“Rijeka bez povratka”
29. februara, 2024.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting