U tišini moje sobe

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nisam se promijenio
Opet sam ispao budala
Sjedni večeras tu pored mene
Da zadnji put nekome kažem hvala.

Čini se kao da nemam snage
Nikom više prkositi
A radije bih prodao taj ponos (o kojem pričaju)
S kojim se teško nositi.

Siguran u sebe
Samo kad treba krenuti ispočetka
U tišini moje sobe
I tako od ponedjeljka do petka.

A uvijek sam bježao prema vratima
I tražio mir tamo gdje se u redu čeka satima.

I želio sam ono čemu nisam mogao odoljeti
A mrzio sve što nisam mogao voljeti.

I sanjao sam svijet
U kojem se ne bojim vlastite sjene
I nisam mogao plakati
Pa je nebo plakalo umjesto mene.

Zavidiš li onom tko ne mari?
Tražiš sklad u onome što čini?
Skrivaš li se još iza osmijeha?
I gradiš li svoj život u tišini?

Prepušten sebi
Dok agonija traje
Živi za male stvari
Uzmi ono što ti se daje.

A sva blaga ovog svijeta
Neće mi ništa značiti
Opet ću gledati kroz prozor
Hoće li se uskoro smračiti?

Tad ću opet nekim putem krenuti
Slijedeć’ svoje stope iz dana u dan
Dok hladna zimska noć ipak mami osmijeh
Jer svarnost je opet postala san.

I uvjerit ću sebe
Da me ne mogu zamijeniti
Pisati glupe stihove svaki dan
Kad bi mogli nešto promijeniti.

Zaustavit ću vrijeme
U sekundi sreće
Proživjeti sve u trenutku
Kad nitko drugi neće.

Zamislit ću da nada ne postoji
I nadati se da će sve imati smisla
A gdje ti je vjera?
Ta evo je tamo vani, sva je pokisla.

I tako nazebla od hladnoće
Umjesto da nešto odjene
Sad je hladna poput vjetra
Sad je mala poput mene.

Ja sam jedan od onih
Koji ne stvaraju povijest, već je brišu
Jer hrabri se bore, opiru, svijetu prkose –
Kukavice pišu.

A kad se najzad predam
I više me ne mogu probuditi
Tamo negdje u daljini
Život će nekom drugom suditi.

Nečije druge gladne oči mamiti
Drugom se podsmjehivati
Ali nečiji će to drugi život biti
A ja ću i dalje – snivati.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting