U tami svoje sobe …

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sjedim u tami svije sobe, i po ko zna po koji put razmisljam sta te je navelo na to da me potrazis opet.

Da li su to utisci, da li je to poljubac kojeg’ se ne sjecam, ili mozda, mozda..

Ma, zaboravi..

Talasi su njihali osjecanja moja, da li Boze treba da budem tvoja..

‘ Tvoja’ , smijesmo zvuci, ali tada su oci plave, plakale kada meni tesk bilo je..

Na klupi siluete, u moru sijenke, u ocima suze, na nebu pise : Ko li mi te uze ? ..

Mislili smo tada na isto, zagrljeni sjedili, cutali smo, dugo smo cutali..

Neki tudji glas iz tog sna nas trze, tada glumci postdosmo, obrisasmo suze, i postidjeno nastavismo gledati u more…

Talasi su tako dolazili i odlazili, i sati kao minuti prolazili, a oko nas, oko nas su se stvarale slike, slike, s l i k e ee …

Kao sto vidis ne spavam jos..

Pisem, o tebi pisem..

Cime li si zasluzio to ?

Otisao si jednom, a otisla sam i ja, da li je ovo sudbina ?

Toliko godina je proslo, a ti si opet tu..

Zasto si me pronasao ?

Zasto opet, tu , tu unutra da ostavis trag ?

Zasto opet da mi postanes drag ??

Kazi zastoo …

2 thoughts on “U tami svoje sobe …

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting