U smrti ti si jak

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U tami neba gdje svijet svijeta nema,
U životu čovjeka kojeg bol izjeda.
U smrti vječnoj gdje je svemu kraj,
Znaj da smo jednaki : Ti i ja.

Ne uzdiži se kao da posjeduješ svijet,
Jer svaki kraj ima svoj cvijet;
Ne žali za onim što želiš da imaš,
Već za onim što moraš a nemaš.

Plači suzama kojima se mrtvi zovu,
Neka tvoj glas bude njihov krik.
Nek’ se srca lome na noć kada nebo pada,
Kada i najjačeg tuga savlada.

Kada suze majke zalede mrtvi grad,
Psihopatološka potreba da ispuni san.
Sjaj u očima više se ne postoji,
Sve što je tama je sada njen dan.

Pored groba sa mojim imenom kada prođeš,
Ne osvrći se, ne gledaj.
Znaj da mrtav mrtvom pokoran leži,
I da svaka duša drugu vječno tješi.

Poput melaholičnog pogleda u očima tim,
Kada zavlada tuga za herojem istim.
Onim čija majka sada suze tamne lije,
Čija krv ovu zemlju krije.

Pogledaj se u ogledalo i reci “Ja sam jak”
Usuđuješ li se da budeš mrtvima glas ?
Da onima čije srce tama vije kažeš “Ne!”
Da se boriš dok iz tebe krv sva ne izlije ?!

Pomiri se sa laži da je smrt bajka,
Da je to samo svjetska varka.
Znaj da kada tvoj zadnji dah zakosi pramen svjetla,
Ti i tvoja duša više niste gosti ovoga svijeta.

2 thoughts on “U smrti ti si jak

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting