U slučaju da te ne bude

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Konačno pod okriljem

tvog glatkog ramena.

Konačno sretni,

ono kao zaista.

Pitala sam te mogu li jednog dana imati

sijedog prodavača 

starih novina?

Mogu li imati

samo svoju klupu

ispod nekog bagrema?

Željela bih listati neke davne publikacije,

tražeći nešto što je navodno velikih razmjera,

tamo gdje se valjamo do podne

i niko ni na šta neće da nas natjera,

Čitati horoskop nekog tamo vremena.

Na šta su nas zvijezde upozoravale

u najsjajnijim noćima,

šta treba, šta ne treba…

Sad niti se usuđujem,

niti me zanima,

niti smo neke lude što vjeruju u pravila.

Samo onako u slučaju

da nekad ne budeš tu,

mogu li oprati miris s našeg jastuka,

mogu li spavati na njemu sa svima, bez ikoga?

Mogu li kaditi kuću

biljkama tamjana,

danima?

Usudim li se uzdisati

bez mirisa tvog pramena,

grijati ovaj sobičak

bez tvog plamena?

Jesmo li sada sretni?

Ne znam, reci nam…

Jesmo li vječni?

Pa to nas je i spojilo

što ja, kao i ti

u to čisto sumnjam.

Kao pas kad halapljivo jede iz nečje ruke,

a onda se iznenadi što ostade prazna,

mogu li da te ližem, žvaćem, ujedam

tražeći još, još i još,

neprestano se zadovoljavajući samom pojavom mirisa?

Očekujem li da te to zadovoljava?

Jer ja zbog ovog trena,

ovog svega,

mogla bih i tako dovijeka.

U slučaju ipak, da se umoriš,

izađeš sav izranjavan,

u slučaju da te jednom ovdje ne bude,

želim da znam šta ti je draže

da te opjevam ili naslikam?

One thought on “U slučaju da te ne bude

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting