U predvečer ispod zelenog zvonika

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Sjedimo tako ispod zelenog zvonika.

Zelenaca nigdje, iako je vrh zelen.

Dubrovnik je daleko negdje dolje,

Gdje naše misli ne vide, i ne čuju.

Pitaš me upitna pogleda: Može makijato?

Samo pomislim: Moje zajebano zlato

Odgovorim:

Pa ti znaš da ja ne pijem kavu

Ali zato znam da si ti uvijek u pravu-

Molim te zato jedan od šipka.

 

I mislim nasmiješen u sebi

oko 18 i 30 u srcu krvavog Zagreba:

Samo ostani i dalje na brijana –

                                                          i gipka.

(što je ljepša to je zahtjevnija treba) (tomisl@v, 22.3.2017)

One thought on “U predvečer ispod zelenog zvonika

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting