U plamenu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Moja i tvoja svitanja
ne rumene se u istom pjevu grlice
i ritam naših koraka
nije poznat gradskim pločnicima,
magla se ne spušta
na naše dodirnute vlati
protežući se oblacima,
tebi bliskim,
meni dalekim.
Krijem te kao sjaj
u svome pramenu
i tajanstveno je to
što te čuvam na rubu osmijeha
pa svaki put kad te potražim
u sjenama nekog dalekog vjetra
zamislim kakva su tvoja jutra,
kakav je zvuk tvoga koraka
i zamolim kočije sudbine
da me ponesu
u plamen jednog trenutka 
s tobom.

15 thoughts on “U plamenu

    1. A onda ti evo jedan topli zagrljaj da ugrije i tebe i grad…iako,teže je ugrijati dušu nego gradske pločnike,ali valjda jedna vila može,bar ovim malim plamenom stihova…cmok:)

  1. Krijem te kao sjaj
    u svome pramenu
    i tajanstveno je to
    što te čuvam na rubu osmijeha
    pa svaki put kad te potražim
    u sjenama nekog dalekog vjetra
    zamislim kakva su tvoja jutra…

    pozdrav

    1. I meni ponekad tako kad čitam druge…ponekad čak toliko da pjesmu niti ne komentiram jer osjećam da nemam što pametnoga reći, da riječima nekog mog skromnog razumijevanja i dojma ne mogu obuhvatiti sve. Pa ponekad šutim. I uživam. Ili ovako kao ti- priznam da nemam riječi… Hvala ti neizmjerno i na čitanju i na tome što nemaš riječi…cmok od ♥ile

  2. Upravo ono što maloprije napisah…ostala bez riječi, ostalo je u zraku samo uživanje u tvojim riječima i biserje tvojih misli o meni koje svjetluca u svim nijansama stvarnosti. Što da ti sad jedna vila pošalje,ako ne poljubac?♥

  3. Vila, lijepo opisana čežnja.
    Osvrnuti ću se samo na početak pjesme : Ne živimo u istome gradu
    i ne budimo se u istoj postelji – sirova misao, koju si ti
    dočarala pravom poezijom.

    Svaka pjesma ti odiše – profinjenošću.

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting