U naručju vremena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Mračno je i tiho

Polako se primičem gradu

našeg prvog susreta

Dočekuju me isti stari oblaci

gomila ljudi bezizraznih lica

ugašena svjetla i hladni hotelski zidovi

Baš onako kao kad si pjevala vjetru

pripremajući naše poznastvo

uz čaj za dvoje

i šum predvečernjih tramvaja

Snošti sakav da ti dojdam…

Bilo je nešto tajanstveno

u ovoj pjesmi

koja je tekla je kroz mene

kao rijeka

dok sam ispisivao

po oblacima tvoje ime

pokušavajući da doletim

do tvojih visina

Po njoj  pamtim jedno proljeće

dododir tvoga dlana

sve nježnosti  rasute po

ulicama i parkovima

jednu mladost koja se osipa i nestaje

kao list nošen jesenjim vjetrom

Ostaje samo tvoje

beskrajno srce

usnulo u naručju vremena

5 thoughts on “U naručju vremena

  1. Tiha, mračna, umorna atmosfera.
    “Snošti sakav da ti dojdam…” stih koji potiče sjećanja da buknu još jednom, stih koji “živi jednu mladost koja se osipa i nestaje.” I na kraju ostaje ono što čini čovjeka- veliko beskrajno srce.
    Baš mi se sviđa tvoja pjesma. Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting