Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Sama u svojim tišinama
tonem u dubine tuga
što obavijaju dušu
kao što bršljan obavija
stabla u šumi.
Nada me digne
u sedmo nebo,
pa stvarnost strovali
u provaliju boli.
Ispirem maglu zablude
suzama teških spoznaja
jer želje se ne ostvaruju
kad želiš neostvarivo.
Poželim da mogu
ugasiti ljubav u srcu.
Poželim ne voljeti silno,
ne voditi te borbe
između srca koje želi
i glave koja ne vjeruje.
Ne vjeruje u san.
Ne vjeruje da može
ova ranjena žena
pružiti voljenom muškarcu
dovoljno za dostatnost,
dovoljno da bude radost,
da zajedno budemo sretni.