U mjesecevom lugu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

ne ,ne izdah ljubav nasu, ne pustih lazljivu  suzu zluradu,

vec pokajnicku nad  nasom srecom i    tvojim jadom

ne, zbog nemile bogu zudnje  za  tijelom njenim i usnama

, sto  skrivah  od oka   tvog ali ne i bozijeg  i  snivah ju  lopovski  kradom

 

povjerovah mjesecu, ljubavi moja, jer provodih sa njim besane noci

da kipi mi vrijeme po fosilima zvijezda  lozenoj peci i bit’ ce mi poci

on mi se zakunu , da bog ne zna nista,  osim da voli  ,da  ce  razumjeti

da isparjelo vrijeme  sipat’ ce u peglu ,da   ravna mi ivice zivota  do same  smrti

i da  sve  se  u zivotu , oko bola i srece ,ko  oko srca ljubav   beskonacno vrti

 

pa kaza:  eto dok  jesi,  jos pod  budnim okom mojim

prestat cu grijehe tvoje , pred  bogom da brojim

a ,ako me  me upita ko je, reci cu : niko ,kom kapute krojim

on  samo zeli da  zovu ga   voljenim svojim

ne zizkom iz   bozije vrece  stoljetnog graha

ne  cistacem  ulica mojih od zvjezdanog praha

on samo zeli, jos necije srce ,

da stihom svojim ostavi bez daha

 

 

 

 

 

 

 

 

9 thoughts on “U mjesecevom lugu

  1. Neobično dobar i slikovit stih. Sve si rekao. Mjesec mangup,zavodnik,sve je on skrivio. I grižnja savjesti jer si bio u trenutku očaran, popustio si magiji trenutka.Lijepo te taj tvoj prijatelj pokriva:čistač ulica mojih od zvjezdanog praha…Pjesma može ostaviti bez daha,osobito zato što se rijetki čitatelj neće u pjesmi prepoznati, sjetiti se bar jednog trenutka iz svog života.Ranojutarnji pozdrav!

  2. pesma pokajanja,puna greha i oprostaja dusko, divna…marija rece da ce se mnogi naci u njoj, nisi jedini, a hvala na ovako lepim i misaonim stihovima….pozdrava dragih od tetke…:)))

    1. moje su ti rijeci ko nezagladjena torta, a kad cu ju nauciti zagladiti, nemam pojma, a nit’ znanja, da ti iskren budem,, hvala svejedno na komplimentu !:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting