U katunu

Pozovi ciganku što u noć preko vrištine stiže – stara mati,
djetešce nejako u maramama šarenim njiše – gladna i žedna;
velika je samoća pritisnula nejaka pleća,
ko da će smrijet,
ljutu nevolju vatreno oko sluti
i usta dršću čedna.

Ciganka mlada našim katunom bosa hodi.
Pusti neka mi uz ognjište toplo razbaca karte,
u tišini;
vjetar se hladan diže – pronosi gorom prvi snijeg,
u našoj kolibi mjesta ima,
ne daj je, ne daj – tmini.

Ah,
ciganka mlada u noć preko pašnjaka našeg stiže,
njene ću bose noge liječiti plavim kamenom – od uboja.
Pusti da sklopi oči u smiraj, kada se ćuk javi sa Suhe Jele;
pastirsku večeru i ležaj prosti,
neka blaguje gošća moja.

Posve je sama i pati suzom – cigansko zlato moje,
svilena suknja na vjetru pleše, kao kad munja preko Trebove bije;
tužno me gledaju njene oči – suza se muti u dubini,
tama pritišće Stari Katun
a vuk na Videž Glavi vije.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting