U dimu tuge

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U bjezanju od prvog mraza
nestali su svi leptiri,
stope grli bijela staza,
gorama se inje siri…

U sobi stenje dunja zuta,
kroz gole grane vjetar cvili,
osluskujem korak s puta;
da to nisi stigo, mili?!

Namrstenih lica, ljudi
skrenuli mi paznju na se;
to mi izlaz jesen nudi
dok se nade, svjetla gase…

U ocima im gledam zimu,
kako ih za srca stipa;
dusa plovi u tom dimu,
ponjela je cizmi, skripa…

Jos sve mislim da ces doci
kad otjera jesen tugu;
i oko luta, svake noci,
kroz ta lica, sve u krugu…

Al’ od sveg’ sto jesen kroji,
TEBE nema u toj svili;
dok pred Bozic dan se broji,
samo Vjetar srcem cvili…

4 thoughts on “U dimu tuge

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting