U bistrini vodopada…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zagrli me!

Okusi slast s mojih usana

i neka zabruji nemir

kao užarena lava

oslobođena iz oblaka želja…

 

Ne boj se!

Što je strah naspram

vrletnih misli

kojima plove lađe

naših krilatih valcera dodira…

 

Uhvati trenutak

kao odbjeglu krijesnicu

u igri noćnih leptira,

kada se svjetlo i tama

mačuju do pobjede

zore nad mjesečinom…

 

Prepusti se!

Jer s tobom bih mogla

na najviše vrhove planina,

u najdublje ponore mora,

pred najmračnije okove tajni…

 

A slutim…

da su sve naše izgovorene riječi

možda nestale u brzacima rijeka,

izgubljene na kraju slapa,

ali znam…

zablistat će jednom

na površini bistroga jezera

kao lopoči

našega postojanja…

14 thoughts on “U bistrini vodopada…

  1. jako dobro,posebno me se dojmili početni stihovi stofa..
    Zagrli me!
    Ne boj se!
    Uhvati trenutak
    Prepusti se!
    A slutim…
    ali znam…..kad ovako poredam dijelove pjesme i dobijem cjelinu koja ima smisao, ljepotu i poetsku znagu,i shvatim da sve nije nabacano i ponekad “ugušeno u osječajima”..šta drugo nego reči uživanje je čitati.pozdrav vilo ..romantika je vrhunac za one kojima se događa,ali ako u pisanju uspiješ ju učiniti zanimljivom tad si sigurna da je tvoje dijelo vrijedno svakog čitanja.

    1. Jako sam sretna što si uočio te dijelove moje pjesme koje si opisao i drago mi je što uživaš u mojoj romantici koju nastojim što zornije obuhvatiti riječima,nekada to više ili manje uspijem,ali svakako osjećam..pozz i ugodan dan:)))))

  2. Točno tako, a što reći nakon svih. Predobro i romantično do srži kao i uvijek. Tvoja su djela prava rapsodija ljubavi i romantike, vrlo, vrlo često. Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting