Tvoja, tišina …

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Jednom, tvoja tišina pisati će duga pisma
Pognute glave nad sudbinom gorkom
Zaogrnut sviješću što si sve mogao a nisi
Brižno pokupio dlanovima i smjestio u život svoj
 
Ostavio si na svom pragu, sklupčanu Ženu
Rasute kose u položaju sklopljenih dlanova
S beskrajnom molbom u očima
Da osjetiš jedno srce veliko i toplo
Što kuca za Tebe 

Jednom, tvoja tišina pisati će o razlivenoj gorčini
Dugim, crnim i pustim noćima
Nemirnog ti tijela na postelji bez sna
Divljih sjena što plešu po zidovima
Kreirajući utvare tvoje samoće
Što brutalno te pritišće i lomi, čak i u snu
 
Ostavio si izvan dometa svog
Jedno tijelo toplo, mirisa opojnog
Dodira strastvenog, razuzdane želje
Kojom darivala bi te, Ona
Žena, privržena i nestvarno odana osjećaju tom
 
Jednom, tvoja tišina proliti će suze
Potopivši izgubljene svjetove u tebi
Duboko ispod površine tvoje kože
Što bridjeti će dodirnuta plamenom tvoje žudnje
Da još jednu, jedinu noć
Ona, ostavljena Žena
Bosim stopalima iznova prelazi
Prag želje ti neugasle, nedovoljno snažno potisnute
 
*
Silence

8 thoughts on “Tvoja, tišina …

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting