TUŽNA SUDBINA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U očima nema sjaja,
samo se bore urezale
na milom licu…
Svaki dan obavijen hladnoćom
ljudi oko nje,
a ona nikog nema…
Da bar osjeti i nečiju
hladnoću..
Uvele ruke starice,
nekad su mijesile
najljepše kolače.
Više ni dane ne broji.
Svi joj isti u
u bolničkoj samoći…
Osmijehom uzvraća
topli pogled,
nečijeg posjetitelja dok
joj usne podrhtavaju od bola.
Teško je nemoćan biti
nad sudbinom i
u gluhoj sobi imati nadu…
Samo me gleda..
Kao da pokretom tijela moli
za još jedan mali trenutak
nekadašnje sreće..
Čitava joj duša vapi
za društvom mojim
u starosti,
što polako prolazi.
Nježno dodirujem
staračko lice,
dok mi u očima trepere
suze izdajice..
Bolno me pitanje muči:
“Zašto kad ostariš
svi te zaborave”???

18 thoughts on “TUŽNA SUDBINA

  1. baš dirljivo, naježila sam se 🙂 i mene muči isto pitanje. svima postaneš kao neki teret kad ostariš, a samo čezneš za nečijim društvom…

  2. Predivna je tvoja pjesma posvećena onima koje smo zaboravili, koje su iza nas i zaboravljamo da smo mi još koji tren oni, stari i zaboravljeni, ako poživimo. Osmjeh ti šaljem 🙂

  3. Nekako kao da nismo svjesni,kako je jedan osmijeh i malo brige dovoljno da ne misle da su zaboravljeni.Baš sam zato i napisala pjesmu,jer upravo izašla iz bolnice od starice:))Topli poz.Dinko i Nadi uz:))

  4. Teško je nemoćan biti
    nad sudbinom i
    u gluhoj sobi imati nadu…
    sad bi te poljubio(u ćelo naravno) zbog ovog stiha…temu neću ni spominjati sama po sebi je ljudska i samo neka budala može drugaćije reći…da si napisala samo ovaj stih i pjesmi dala naslov ..recimo “starica”..ja bi bio kao čitatelj oduševljen..a ovako sam i više od toga…naklon do poda..

  5. Zašto kad ostariš
    svi te zaborave

    nitko te ne zaboravi već se svi bore za život kao što se mi svi trenutno borimo, tako će biti kada budemo mi stari, prije nas i poslije, bar mišljenje moje malenkosti,
    ja svoje stare nikada nisam zaboravio (ne mislim na roditelje),(roditelje) koliko sam mogao pomagao sam im i pomagat ću im i znam ,nekada bude kaos, ogromni razdor između nas, ali se sve vrati u normalu bar sa moje strane, jer to su moja majka i moj otac, eto toliko od mene, valjda nisam nekome zakomplicirao život (šala), pozdrav, SFD

    1. hvala SFD na komentaru.Ja nemam oca a majku takođe ni jedan dan ne zaboravim,iako što kažeš nekad je gužva oko nas pa jurimo ali opet smo tu.Ova starica u pjesmi nema baš nikog,djece,muža samo mene kao rodbinu.Pa eto juče sam bila kod nje u bolnici i jako se rastužila.Još ne živi u mom gradu nego dalje.Eh,život je takav čupav i dlakav.Dobro jutro ti želim. uz:)

  6. Lijepa je pjesma, ali mislim da opisuje izuzetke, a ne pravilo. Mislim da su naše obitelji, u našoj zemlji, još uvijek jako povezane i da nije došlo do otuđenja, da se djeca i roditelji u pravilu još međusobno poštuju i vole.Pozdrav!

  7. Dobro jutro Marija.Hvala ti na mišljenju koje jako cijenim.Da riječ je o izuzetku.O starici koja nema djece,muža ni neke bliske rodbine(osim mene)a živi u drugom gradu.Rastužila me njena sudbina,posebno što je uvijek bila jaka i vesela dama.

  8. Faiza, mene je dirnula tvoja briga o toj starici.Teško je jer si u drugom gradu, ali i da joj pošalješ pozdrav preko sestre puno će joj značiti jer pretpostavljam da nema mobitel.Puno pozdrava!

    1. Već sam prije primjetila kako je tvoja duša dobra :))Nema mob.htjela sam da joj svoj ostavim ali sestre nisu dozvolile jer uznemirava ostale bolesniike.Tako život ponekad nema milosti.Sad bih jednu kaficu rado s tobom popila ali bar u mislima može.pozz.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting