Biti omražen
jest nalaziti se u mračnom tunelu
a jedino svjetlo koje postoji
jesu oči zvijeri
koje te žele rastrgati.
i držiš se rubova zidova
da bi se izvukao
a oni te pokušavaju progutati.
jer što si ako se ne boriš i suprotstaviš?
obična ljepljiva masa
bez supstance.
gaziš uplašeno po mraku
kao stranac u ničijoj zemlji
hodom vječnosti
koju drugi zahtijevaju
a ti samo želiš kraj
tog suludog vremena
tog neiscrtanog puta
i brišeš lice dugim rukavima
za koje su te povlačili
i vučeš oderana koljena
jer su te stoput spoticali
i dižeš šibana leđa
jer nema nazad.
nikad nema nazad.
sve dok se jednom ne zaustaviš
usred tmine, vike, psovki,
usred tuge i beznađa
i sam postaneš svjetlo
postaneš snažan
prestaneš tragati
i pronađeš da je mrak
sačinjen od bezbroj boja
i osluhneš povjetarac koji dolazi
i dodirneš lice koje se smije
i okusiš suze
u mirisima slobode.