Tuga o jednom prijateljstvu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kad god na naše prijateljstvo pomislim
u meni zbrka riječi nastaje,
a sve rečenice koje želim zabilježiti u košmar se sapletu,
i lete po mojim mislima,
i ja nikako da ih pohvatam…

Kad god na naša duga pisma pomislim
u meni sjeta rodi se i sjećanja naviru,
na sve tajne što jedna drugoj smo u slovima slale,
na sve boli života što na papiru odušak su tražile
i na sve komadiće sreće što ponekad su
do nas zalutati znali…

Kad na naše rijetke susrete pomislim,
sjetim se onih 998 kilometara
koji su nas više od desetljeća dijelili,
i kako je,u mom dolasku,sa svakim prijeđenim
radost susreta jača bivala,
a sa svakim,u mom odlasku,iza sebe ostavljenim
po jedna suza u moju dušu padala…

I kad god na naše prijateljstvo pomislim
tvoja duga šutnja prejako me u srcu zaboli,
i mada kažeš da sve je isto ostalo,
i da još uvijek jednako si značimo,
da samo te ja najbolje razumijem
i kada sretna si,
i kada teško ti je,
ja osjećam
da nešto gorko kao pelin između nas uvuklo se,
i među nama,k´o planina ledom okovana,
čvrsto stoji.

I kad god ponovo na naše prijateljstvo pomislim,
ja predajem se,
odustajem,
više ne borim se,
više ne zovem te,
a voljela bih da još uvijek,
i opet,
u svojim danima,
u svom životu imam te…

5 thoughts on “Tuga o jednom prijateljstvu

  1. tvoja duga šutnja prejako me u srcu zaboli,
    i mada kažeš da sve je isto ostalo,
    i da još uvijek jednako si značimo,
    da samo te ja najbolje razumijem
    i kada sretna si,
    i kada teško ti je,
    ja osjećam
    da nešto gorko kao pelin između nas uvuklo se..

    više ne borim se,
    više ne zovem te,
    a voljela bih da još uvijek,
    i opet,
    u svojim danima,
    u svom životu imam te…

    ..čitajući ove zadnje stihove, dopustila sam si i pokoju suzu, makar rijetko plačem.. draga shadea, ovim stihovima si opisala mene i moju, nekad-najbolju prijateljicu.. premda je ona nedaleko od mene, ipak je medu nama jednak ponor, kao da je kilometrima daleko. hvala ti za ovaj tekst.. zbilja si me dirnula.

  2. a sve rečenice koje želim zabilježiti u košmar se sapletu,
    e baš se to dogodi..nastane košmar i onda odustanem ..jer bi mogao napisati pjesmu mržnje ili nešto još gore…

    1. Nije li tužno da od nekadašnjeg prijateljstva ostane takva gorčina da bi se i stihovi mržnje pisali…
      Kod mene nema mržnje..ali osjećaj razočaranosti…kad daš sebe a dobiješ šutnju jednog dana….
      Hvala ti Akrape!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting