Tu smo jedni drugima

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Znam osjećaj pada.

I kao da ga je sudbina

odredila stalno iznova.

Posrtanje, padanje,

a onda dizanje,

ni sama ne znam

otkud snage i volje.

A i ta čežnja…

Nisam ostala sama.

Nisam imala prilike.

Samoća mi drugo ime.

Al’ čeznuti znam,

i bez nade i sama.

Za nekim tko bi bio

blizak kao svoj,

kao vlastita duša.

Ima nas pjesnika,

povezani duhom,

znamo jedni druge,

nismo stvarno sami.

Tu smo, prijatelju,

da shvatimo i budemo,

da je netko prisutan

i kad ti se čini

da nikoga nema

tko to može shvatiti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting