Truplo nevoljene Žene

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Svoju ljubav sam na kolac nasadila dobro promotrivši kako se cijedi iz utrobe mi rasporene. U malim, teškim i grimiznim kapljama – smrtno je ranjena. Pred stopalima mi golim gotovo da je izdahnula. Zdrobila sam njene ostatke pod težinom lakog mi koraka što odvodi me do proplanka preostalog života. Ovdje ponosno stoljećima stoji usamljeno stablo. Preostala ljubav omčom oko vrata, mojom rukom je obješena, klateći se na vjetrometini tuge – kao truplo nevoljene Žene. Poželjela sam prije no što sklopim oči za vjekove, dodirnuti ljubav glave odsječene. Ne osjetiti dio sebe. Voditi ljubav s njenim odstranjenim udovima, spoznajom ispunjena – bez tebe zauvijek sam osakaćena ?!

*

Silence

25 thoughts on “Truplo nevoljene Žene

  1. “Preostala ljubav omčom oko vrata, mojom rukom je obješena, klateći se na vjetrometini tuge – kao truplo nevoljene Žene. ”

    Snažno Perlaa!!Pozdrav :))

  2. Izvrsno draga Perla!Divno preneseš osjećaj u rečenice.Ne nužno iste osjećaje za svakoga.Jer ne budi ovaj divan uradak u svakome i iste osjećaje.
    Fantastičan mi je kraj:”spoznajom ispunjena – bez tebe zauvijek sam osakaćena ?!”…drago mi je da je i upitnik na kraju.Jer ja ću reći Ne!Ne zauvijek..samo privremeno.Ako to dozvolimo – izrast će novi “udovi”!Možda čak još potpuniji.
    Želim ti nasmijan dan prepun vedrih boja i radosnih nota draga Perla!:))

    1. Draga Shadea, može li za autora biti nešto ljepše od spoznaje
      da sam potaknula čitatelja na promišljanje mojih ispisanih redova ? Hvala ti za to.
      Ništa nije konačno, zauvijek i vječno – barem kada je pisana riječ u pitanju 🙂
      a ‘grimizna ljubav’ je ipak posebna pa i kada je raskomadana 🙂

      Hvala ti od srca što si tu.

      Uživaj u danu !

  3. sviđa mi se, pjesma meni nije tužna, već izaziva tjeskobu, ne zbog samog načina pisanja već kao kada si pored neke osobe, draga ti je ali to nije to, znaš što će se dogoditi, ali ipak se odugovlači, a samo mjesto radnje je neka orunula, hladna soba, puna dima, znoja, alkoholnog smrada od razlivenog piva po stolu i užeglog vina

    ovaj stih mi je poseban

    U malim, teškim i grimiznim kapljama – smrtno je ranjena

    i sam kraj

    bez tebe zauvijek sam osakaćena ?!

    puno pozdrava draga perlita
    SFD

    1. U svijetu grimizne ljubavi ( ona ljubav koja se stapa s našom krvlju ),
      u njemu sam svojevremeno posrnula, izdahnula i bilo je nečeg sirovog u tom trenutku.
      Poput otvorene rane koja se ucrvala. Soba je mirisala na katran, pepeo i dim. Tama me ogolila pred svjesnošću izvan mog osobnog i dosadašnjeg iskustva…

      – isječak iz napisanog teksta na koji si me podsjetio svojim komentarom 🙂 i nalazi se ovdje :
      http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

      Hvala ti SFD što me čitaš i ostaviš trag.

      Pozdrav od srca !

  4. Cijenim tvoj osjećaj i pisanu riječ. Meni je prejak. Razgolićen. A opet me izaziva da uronim u njega. Da ga opet pročitam. Voljela bih ovo još jednom analizirati. S više vremena. Mislim da zaslužuje. Pozdrav perlaa.

    1. Marija, kako drugačije opisati sirovu, britku i tešku emociju koja je razgolićena kao podsjetnik na to koliko jedna ljubav može biti lijepa ali i razorna istovremeno ?
      Često i sama analiziram svoje ispisane misli i uvijek dolazim do zida – tamo s one strane je tišina :)))

      Hvala ti. Cijenim što me čitaš i zahvalna sam.

      Pozdrav od srca !

  5. Snaga je u tvojem opusu u slikama, dok čitam vidim slike umjetnika koji razapinju tjelesa, a pritom su mislili na razapinjanje duše. Osmjeh šaljem 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting