Trublje tišine razapinju nebo

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Trublje tišine razapinju nebo
nad povorkom vječnog spokoja i znam,
moji su koraci Tvoji pogledi
i misli su moje krhotine patnje
i brazde su ove jedino Tvoja muka na mome licu.
Otkud bih inače znala,
gospodaru anđela,
ni kome da ruke pružim
niti u zagrljaj pođem,
ni kome da dušu predam
niti bol muke ponesem,
nego u vječnost
bitku svoga bića.

Marija Mišić

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting