trubačev grob

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čudni li su znaci, led nije već divlje pojave, jastrebi, posljednje zvijeri stepe, osim zemlje nitko zapamtio bojeve.

Krila i bogove, tamo, na stado pastirovo puste…

Tada lovi, juri noću, slavi zemlju nebrojenu koja sjeveru rodi njegove crne velove stepske

Vidi kruga nebo više nalik ostacima ovoj tišini.

Pustara ispovijesti smete ponoć lutajuću.

Urlik prilazi čovjeku obasjanom sjenkama žala.

Oprezno zastajkuju vremena suhava povijenih  likova, samo pažnju u taj tren glasovi izvrište a pomoć neka im izraste moćna.

Uhvatiše tjelesa prigušena žilama i već na izdahu žalu prešutiše.

Namreškana rasta i ponosa padaju a opip pobrine za site kruha i sklopljenih vitezova.

Doći će kiše i prašine dozivanja slave u prolazu.

Bježe od raja usporenih koraka dok im tama kovana ne zasvira miran grob.

Patnje za nestale jahače pojuriše u trk udova.

Izašli knezovi, predajem srđžbe stare na muk prijatelja ponizno.

Ratnika tvrda grmljavina užasne, stade izlijevati ustreptalih zvijezda bol.

Trubačima  posljednjeg zemaljskog vrta na muke predajem usud i stane, od kosti ljubio krv jer pošao na mladost trud.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting