Trenutak života

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Često sanjam snove bliske mojoj duši,

ali ih se ne sjećam i ne razumijem

sve te znakove zbog kojih se ruši

stvarnost što je živjeti ne umijem.

 

Jer u smrti pokušavam živjeti

i jer u životu tražim kraj,

ja ne bojim život misliti i htjeti,

znam da nisam zaslužila raj.

 

Od toga sam načinila prave kultove,

stvorila sam sama sebi zapreke

jer ne želim vjerovat u snove,

jer me kinje nemoguće rijeke.

 

Pravi Život nadilazi svaku sumnju,

za to trebam hrabrost Majke koja trpi,

hrabrost vjere koja gleda u nju,

a to mi je teško jer se teško duša strpi,

 

ne da mi se iz okvira izlaziti

smrti što je tako sigurna i izvjesna,

i sa bedema svih svojih silaziti

jer mi draže da je duša nesvjesna.

 

Živa veza sa Životom jedini je način

da se dođe do svih tajnih znakova.

Ta je veza onaj pravi ljudski čin

koji ne da smrti proširiti krakova.

 

Kad Te zovem, Oče, Bože moj,

vidim sasvim drugim očima

da sam Ti stvorenje, a ne stroj,

da su znaci što ih moja duša ima

 

samo jedan oblik naše veze koja živi.

Ta je veza dionica Tvoga milosrđa,

Tvoga Božanskog života što se divi

mojoj hrabrosti  koju izjela bi rđa.

 

Dosta je trenutak da se prenem

i da vječnosti se opet rodim;

dosta mi je molitva da krenem,

dosta mi je da za Tobom hodim

 

pa da pronađem si znakove od snova

ili one riječi što u duši gore,

riječi što su za me sreća uvijek nova,

znaci koji daju sve mi odgovore.

06.11.2016.  20:20

 

One thought on “Trenutak života

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting