Trenutak u vremenu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

I posljednji puta mi mahnula

 

Srce udara, a ja ne osjećam

Otišla si. Tiha površina sjećanja

sa tisuću rana, sasvim gola, zauvijek moja.

 

Srce zbilja hladno je bez ljubavi

kao i čelo tvoje

Ruže cvjetaju nijemo, moje misli odlaze

odlaze ljubeći te

u vremenu nepoznatom

u trenutku neostvarivom

Gdje bila si, slijepo sjećanje i otišla

 

Jer, vrijeme trga sve što volimo

mrtva ljubav vječno u nama

Popunjava tišinu da se sjetimo kada izgubimo…

 

…nekoga tko nam je značio

Nekoga tko nas je volio.

One thought on “Trenutak u vremenu

  1. Prelijepo napisano Art!!Divno si utkao tugu odlaska drage u ove stihove!Jedna od ponajboljih tvojih koje sam pročitala!
    “Jer, vrijeme trga sve što volimo

    mrtva ljubav vječno u nama

    Popunjava tišinu da se sjetimo kada izgubimo…” – izdvajam ovaj dio jer me se dojmio jednostavnošću a ljepotom stiha!
    Topao pozdrav i osmjeh ti ostavljam!:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting