Tražim * i ∞ sebe u sebi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

To je rudnik gdje se kopati mora.

Čim saznam nešto važno,

Znati ću, kako doći –

                                                        k tebi.

Znati ću, pitanja i nekoliko odgovora.

 

Puti su čudni, tamni, vijugavi

I bez ijednog znaka.

Vrijeme je neuhvatljivo sklisko,

U procjepu zna da zaglavi.

Nadam se, da će do tebe, doći poruka svaka,

I da ćeš onda znati, što je blisko.

 

Kao da živim na početku 1788. i vidim svoj svršetak.

Tada je Mozart napisao svoju simfoniju br. 40 u G molu.  

Trebam samo napisati takav, brzo narezani početak,

I sve će sjesti na svoje mjesto. Ne moram, za to, niti ići, u školu.

 

Dok otkrivam sebe u sebi,

Osjećam težinu, kao da se penjem, na Everest.      

Othrvavam se stalnoj potrebi,

Razmišljanja o tebi, što je slučaj kod mene čest.

Mislim više o tebi, nego o sebi.

O sebi zapravo i ne razmišljam,

Kada mislim o sebi, onda sam ništa, praznina

Koja ima sada želju da je pokraj tebe.

Nedostaje, tvoj osmjeh, koji dolazi s dalekih širina.

Ti ne moraš, čak niti govoriti.

Meni će, sve lijepo, samo s tobom –

                                                                                        biti.

(tomisl@v, 7.7.2014)

3 thoughts on “Tražim * i ∞ sebe u sebi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting