Tratinčica, maslačak i suncokret

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Prepirali se tratinčica i maslačak
tko na Sunce više sliči, tko je nalik
zlatnom krugu, htjede pitat lijepu
dugu, sve joj boje dobro stoje, nadu

drže obadvoje, makar bio svjetla
tračak, nebo gleda žut maslačak
tratinčica okom žmirka, haljinica
od latica, lančić, prsten, narukvica

blista drhti sva od sreće; s neba
pala jedna pruga njoj se smiješi
lijepa druga – još i vijenac da isplete,
maslačak je pravo dijete, luckast

vrckav, sve po svom zaboravi kućni
broj kad mu stigne pčela roj, zuje
bruje svaki dan, nebo posla pravi dar
sve u skladu i po planu, usijan kao žar

Rano jutro u ranom cvatu, vjetar
češlja žutu glavu, oblak hitro šešir
prede da sakrije prve sijede, brzo
zori na žarkom suncu, neće proći

malom glumcu, sa Suncem se stalno
druži, a dani su sad i duži, samo da ga
boja služi, okom zlatnim tratinčica
samo žmirka, laticama sunce dirka

traži potok da je slika, namignula
dvaput okom, a potok će brzim skokom
rosu kanut zlatnom oku, lijepo lice
okreće se žutom polju, gleda visok

lijepi cvijet, mora da je suncokret
ime više nije važno, tratinčica misli
važno, u potoku moj je lik, maslačk je
čudan lik, oporio se oblak sav, Sunce

pušta zlatni trak, maslačak obuko padobran
pa poleti u bijeli svijet, napuhao se kao mijeh,
tratinčica brzo žmigne, glavu diže suncokret
naklon suncu, lako kimne, i pukne u vesl’ smijeh

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting