Tramontana

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Usahnut će srce, duša isto tako,
tijelo će oronut slijedom senilnoga uma
i ponekad samo sjedeći u dvoru
zaboravljen ispod krošnje i tihanog šuma

sjetit ću se tebe, tvojih milih riječi,
kao jeka sve će odjeknut u meni,
prošlost će se javit kao silni val
što obalu snenu oplakuje i pjeni.

Usnuti ću utihu, bonacu i tramontanu,
jedro tvoje što prkosi u zori,
lik tvoj usnuti ću nježan, mio,
stalan svjetionik što daljinom gori.

Sanjat ću te uvijek nedostižnu, dragu,
ko daleku zvijezdu, kao slatku bol,
na dalekoj pučini tražit ću ti jedro
snivat ću ti kosu, na njoj suhu sol.

Tramontanom nošena kroz godine mnoge
u mom srcu vjerne pronašla si sprudi
i vječiti žal što nikada nisam
prislonio glavu na divne ti grudi.

11 thoughts on “Tramontana

  1. Prekrasna pjesma o čežnji i nedostižnom. Pozadina slike je more u finim varijacijama koje oslikavaju bleskoznačnice ( utiha, bonaca), a cijeli osjećaj je nježan, statičan, baš kao te pojave. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting