Tragovi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Moj živote,
potpisujem te.
Tražio si od mene
odobrenje,
za sve one boli
na mojim rukama,
i komade sreće
kad smo zagrljeni
lutali cestom.
Puno si me plakao znaš…
Ponekad sam mislio
da si mi neprijatelj
i nisam vidio ništa drugo,
osim tvojih ralja
što se spremaju da me progutaju.
Nisam ti se mogao obratiti
jer me nisi slušao.
U dogovoru sa zvijezdama
krojila se moja sudbina,
isprepletena trnjem
i zagasitim noćima.
Gledao sam u ogledalo vremena
i vidio ta stalno pogrbljena leđa,
podočnjake od nespavanja,
naprosto nam nije išlo.
A i sad imamo svoje brodolome…
I sad mi se srce razlomi
u tisuće komada,
kad se sjetim mračnih slika
u mojim očima.
No evo ako tražiš
moje odobrenje,
dobit ćeš ga.
Potpisat ću svaku onu
bol koja me gušila,
za svaki trenutak sreće.
Ipak je to neprocjenjivo…
Lutamo zajedno
moj živote,
pa gdje nas oluje stignu
u namjerama teškim,
zajedno ćemo se zakriliti.
Tko zna što me čeka onaj dan?
Možda ćeš me zariti u zemlju
i više me nikad ne pozdraviti,
a možda će moja duša
zaploviti carstvom sunca,
nekim drugim neviđenim krajevima
gdje spiritualne slike obitavaju,
i bit će to znak
da sam te ipak volio.
U boli,
u tugi,
u plakanju,
u radosti,
potpisujem svaki tvoj korak
koji si namjenio za mene,
u ovom lutanju
pod nebeskim svodom,
gdje tužni i sretni zajedno,
traže svoje kutke mira
u koje će se zakloniti,
kad duša zavapi svoju pjesmu slobodi…

23 thoughts on “Tragovi

  1. Potpisat ću svaku onu
    bol koja me gušila,
    za svaki trenutak sreće.
    Ipak je to neprocjenjivo…

    Izdvajam ove stihove,jer su mi predivni…cijela je pjesma jako ijepa, i sama često vodim takve razgovore unutar sebe, sve si divno opisao…:) 🙂 🙂

  2. “Ponekad sam mislio
    da si mi neprijatelj
    i nisam vidio ništa drugo,
    osim tvojih ralja
    što se spremaju da me progutaju.”
    Desi se tako da nas život udari nemilosrdno. Ponekad, ako udarac nije prejak, možemo u udarcu pročitati poruku; promijeni nešto, učini nešto sam. Jako je dobar ovaj tvoj dijalog s vlastitim životom. Pozdrav dagi sedam.

  3. život uglavnom je satkan od trnja i nije lak, ali sitnice koje nas čine sretnim pomažu da sve ružno brzo zaboravimo. U tvojoj pjesmi i ja vidim sebe, a vjerujem i mnogi drugi.pjesma je odlična.Pozdrav

  4. Sedam, ovdje kod tebe je postalo lijepo … 🙂

    Pjesma odiše kritikom samom sebi, kako se i suviše često žalimo i samim tim propuštamo uživati u radostima života. Da ne zakompliciram 🙂 sviđa mi se kao poruka, jer nas kroz stihove opominješ. Život treba živjeti … sada.

    Uživaj !

    1. hvala draga blue, ja krenuo pisati ljubavnu pjesmu, a evo što je ispalo iz toga :))… da treba živjeti život punim plućima i izboriti se za svoj komad sreće ispod neba… pozzz :)))

  5. Divim se Sedam kako si uspio u jednoj pjesmi opisati sve dvojbe života,sva iskušenja koja pred nas stavlja,bez obzira na sve ipak ga volimo jer je naš.Pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting