Tlapnja

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čaša samotoka ružice stoji čeka

Muti se u oku postaje crna

Ruka je grabi kao da je zadnja prva

Duša je odavno žedna i suha

Kako napojiti buktinju plamen

Zadojiti ono čega nema.

Domaje matere ne upoznah

Vazda razapeta

Prekriše je sramom rasparaše joj skute

Ruke bolne razgrću tamu

Samo da joj kažem Mati

Poljubim vidim oči lice joj bijelo.

Jeseni ljubavi odavno mi nema

Mirisi opojni dunje žute

Bježati valja daleko od tuge

Nek me prekriju snjegovi bijeli

Čuvah i držah snove na dlanu

Domaja i ljubav bijahu tlapnja

Bijahu ono čega nema

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting