Tišina mojih osjećaja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Živim u Tišini svojih osjećaja.

Tišina je sigurna luka
svaki vez svoju priču priča,
šapatom duše koja je živi jednu Ljubav.
Mislima često odlazim u park Nježnosti.
Svaka latica cvijeta, zraka sunca sto se probija kroz krošnje drveća,
čak i priprosti kamen bačen u travu
uzdahnu nježno,
blagonaklonog pogleda,
I dahom zadovoljstva kažu uglas :”i danas je došla “.
Lijepo je šetati Tišinom osjećaja.
Svaki korak je jedan ples, a ples je
vjetar satkan od suza.
Svaka suza je osmjeh čestim  gostima u Tišini sjećanja.
Najčešći gost je Zabluda.
Ona je brzopleta, otvorena
i pomalo sjetna.
Spoznaja…. svrati kad Zabluda ostavi hladan trag na mjestu Sjećanja.
Sjećanje i Spoznaja žele biti blizu, vole se i njeguju.
Tu je i Bol, patrijarhalno
sjedi na čelu stola, Sjećanje je posjela desno od sebe, a Spoznaju uz lijevi bok.
Iste boje, istog mirisa,
Neraskidivim sponama
i dalje rastu zajedno,
piju sa  istog izvora
i šetaju istom stazom do  Života.
Ljubav i Razumijevanje katkad  priđu,
češće stoje postrance
i promatraju kako strasno Iskrenost svoje osjećaje podastire  Mudrosti.
A  Mudrost,  iako prepuna ljubavi
prema Iskrenosti,
lagano odmahuje  rukom i osjećaje gura u krilo Sigurnosti.
Mudrost zna, ooo samo Mudrost zna
koliko je Sigurnost jaka i ustrajna
a   Bol nemilosrdna i nepokolebljiva.
Sve one žele k Životu. Život je razigranu, radoznao i bahat.
Život ima snagu  tisuću uzdaha Njegovih želja, snagu nemirnih snova i teško prikrivene žudnje.
Njegov je plašt satkan bojama straha i uspomena,

Ponekad  Noć i Tišina dogovore sastanak,

i Život se tada odvaži napraviti korak stazom Ljubavi.
Tihim glasom prošapće neostvarene želje,
skrušeno priznaje svoje snove,
glasno uzdahne noćni zrak
još netaknut poljupcem,
poželi svima Laku noć
i legne u poznati ležaj Sigurnosti

obasjan nadom za jedno drugo Sutra. 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting