dan Mjesečine počeo je
s utišanim dobro jutro. možda
nije trebalo ustajati se
iz ponora noći
gdje bilo se i nije se bilo
i gdje vrijeme bilo je zaustavljeno.
a osjećaj prvi do života isključen.
suviše svjetlosti rasulo se očima.
jedva nazire se polukrug
koji gospodari vodama.
u sjeni sjaja preslaguje
unutarnje slojeve vlažnog staničja
i zaboravljam tko bio sam
u ovome s kojim sad oskudijevam.
upoznajem putnika koji s naumom
misli mi mrijesti uzvodno
od prije izabranog mjesta.
već poravnat će se svjetlo i tama.
a kod mene nered i zbunjenost
u atriju solarnog pleksusa.
reverzibilan rosi praskozorja.
polariziran u tami noći.
kako se pronaći.kako se ponovo steći
do glifova na biligu.
a izbjeći buđenja u Guantanamo Bayu.
rekoh ti.makni.obriši.
odnesi svu ovu plutajuću bol
u kojoj se utapam.ponovo.i ponovo.
dok s rešetkama uma sangviničan melanž
obuzdavam.