Težak dan

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Težak mi ovaj dan,tromo koračam.

Pod nogama sitni kamen pršti,

gore na nebu ,nesta sunca, oblak se namršti.

Pade prva kap kiše, kao da gore neko svati.

Teško mi je, srce mi pati.

Nastavljam,gledam stare krošnje kestena.

Poneki pupuljak,na još ogoljelim granama,

bez radosti,njihovi pogledi kao da gledaju mene.

Kad vjetar zapiri,bezvoljno se zanjišu.

Tražim pogledom,nešto lijepo,

što bi bilo melem mojim ranama.

Da otjera ovu strepnju.

Bojim se vremena i onoga što uspomene pišu.

Poželjeh da sam, kao ovaj kesten stari,

što uporno vremenu prkosi.

Poželjeh tebe,kad mi tijelo klone,

da u tvome naručju ostarim.

Da mi tvoj zagrljaj bude,kutak za opuštanje,

tvoj glas,melodija za slušanje.

Da,s mekim dodirom,tvoje nježne ruke,

u mojoj sijedoj kosi,loše trenutke zanemarim.

Težak mi ovaj dan,težina me na tlo obara,

Težak surov vlažan,al dan je mog života,

te okom grabim, tračak nade sebi stvaram.

Da rastjeram ovaj oblak,da pokaže se ljepota,

što tijelo i duh tjera da živi.

Da ushitom napunim grudi,da pogled sivi,

zablista srećom i nadom.

Kao nekad, dok sam mlada šetala gradom.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting