Tek da se sjetim

[Ukupno: 2   Prosjek: 5/5]

Ponekad se pomolim, potajno u noći,
Dok nada mnom slijepi oblaci lete,
I skrivaju, vješto, ustreptale zvijezde,
Čijim putem, dječjim koracima kročih,
Tek da se sjetim drevnoga početka.


Dogorijeva svijeća, pred očima mojim,
Očima, što u toj vatri jedan život vide,
Tajnu skrivenu kroz nedovršene priče,
Neuhvatljivu i suludu mislima rojnim,
Tek da se sjetim zaboravljenog sna.


Ljubit se ipak može, svakog trenutka,
Sve što ti prohtjeva nepresušna žudnja,
Al’ mene prokle ovozemaljska slutnja,
Koraci tanani, što ih spoznade duša,
Tek da se sjetim neprolaznog lika.


Vrijeme kruži, a možda i pravo teče.
Pogledah svijeću i odbacih sumnju,
Stade plamen, kad ugledah munju!
Trenutak posta izmoreno i tiho veče,
Tek da se sjetim prolaznosti nijeme.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting