… tamo

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

.

.

osjećaj je bio poput stakla proziran

mogao sam kroz njega promatrati

Lovčev pojas i u njemu tri maga

s mirisima od zlata

ako bih se okrenuo

već azur je otkao paperjaste oblake

do postolja s plavetnim kitovima

s kojeg može se skočiti u ocean

i dočekati val

što zapjenjen zgrabit će obalu

.

obala je lice

kamo pružene su ruke pogleda

a ono što ih navodi

od vrućice je smjer

po zraku kad u zagrljaju gore tlo i voda

.

misao se, do osjećaja jedna, razbaštinjena

naslanja na kose

pa po vlasima leluja

i kao da je s njima sebi više

ne pokaže se, ne izreče

tek usidri se, našav mjesto

u kojem od svih je bolja

te u zatišju gospodari drugima

kao uspravnica svih oluja

.

misao ne staje, neobranjivo

u oči gleda sad po hridima

gdje se meso razvrstava

prema kosti na koju se naslanja

krvareći iz dubine ugode okusa

i iz visine, i visine dohvaća

cjelini svih živih udaha i otkucaja

.

tamo svjetlost tijelu je tama

i samo dodir otkrit će

jesam li vrijedan imenom spomena

jedino dodir dat će

svrhu namjeri prepoznavanja

kad u ehu se čuje:

jesi, i tamo te ima

.

.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting