Tajna Vjetra

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koračala sam nečujno poput sjene, a on

se želio skriti u pramenove moje kose.

Beskrajna je pruga ljudskih čežnja i

iznenadni vlakovi sjećanja dolaze i odlaze.

Na livadi moga svijeta vječno se izmjenjuju ljeta i zime,

a vjetar, nestalan i ljubomoran, dotiče i nove pupoljke.

Trebam li krenuti s njim onamo gdje me želja vuče

ili se skriti u krošnju i čekati novo proljeće?

Poput leptira opijenog žuđenim nektarom,

dala sam se zavesti vjetrom koji mi je pomeo misli.

Puše li i dalje sanjanim bespućima ili za novim nekim teži?

Ako me potraži ulicama grada, reci mu, neće me naći.

Kao i uvijek lutat ću šumom gdje je jedne ljetne noći

nehajno zaplesao oko mene i razasuo mi bisere.

Sanja Džalto

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting