Studena

Stigla je; s vjetrom, snijegom, plavom hladnoćom. U crnoj noći; tiho, polagano, sve je umotala u bijelo. U bijeloj sobi, zidovi su hladni i prazni. Nema sjena, samo bjelina. U bijelome krevetu u sredini sobe, smo ti i ja. U dva srca vatra, u dvije glave snovi. Tvoja glava na mome ramenu, moje ruke oko tebe. Mi smo dvoje, sad smo jedno. Čvrsto, mirno. Svoje prste širi oko nas, okreće oblake i vjetar. Mrke i hladne. Mi smo jedno, oko nas je ona. Zima.

Jedva čekam

  Jedva sam čekala da mi noge dotaknu pod dok sjedim na stolici Jedva sam čekala sunce poslije kiše Jedva sam čekala njegov povratak u krevet Jedva sam čekala ljeta i zime Sve mi je bilo jedva čekanje Što sada imam od toga Uspomene koje će izblijediti Osobe koje se neće vratiti Jedino bol ostaje, ali i ona će oslabiti Doći će netko novi Netko tko će znati da ne pripadam ovom svijetu Netko tko će me spasiti od same sebe Netko s kime ću čekati nova jutra Netko tko…