Bog ne zna da postojim

Da kleknem? Nepotrebno. Ispričat ću ti s nogu samo. Da sjednem? Još gore, Eh, da se fizički umore…   Zaboravih se, istina, Zaboravih se tri puta, A zaboravljati Njega Nije li gore od svega?   Smetem se svako malo Jer mi nikako nije bilo stalo Jer nisam ja za vjerovanje I slično… nedorečeno stanje.   No uporna je Sudbina, Neka joj se prizna, Ali i bol neka si pripiše svu! Ovu sivu, trulu, tupu, probadajuću…   Prosvijetli me nadnaravna sila … Prokleta bila! Ufanje svako je krasno i lijepo Dokle…