Noćna pesma

Misli mene gone, al nikako da klonem, Iako bilo bi lakše, nema brate šanse. Zatvorio bih oči i zatražio bih san, Da bi bio sutra bolje, jer sutra je novi dan. Oči su zatvorene ali san ni da se javi Napale su ga misli koje gore mi u glavi. Minuti samo teku jedan posle drugog, A ja samo kunem, psujem mene tako ludog. Što ne ustaneš brate mili, uključi TV, Ili pusti radio, cd neke trance muzike, Možda misli prekinu da stvaraju ti muku,  Sve dok deep bitovi u euforiju…

Krvi moje čežnja

Gledam zemlju svoju, Duboko u njoj teče krv moje krvi. Da, ta krv koja teče i koja je tekla, Tekla vjekovima, u starinama i danas, Ona krv prosuta iz razloga svetog. Svetog… ali prokletog. Krvi moje krv, crvena i vrela, U srži zemlje teče, a na njoj plovi jedna, Jedna jaka čežnja, čežnja roda moga. Roda moga roda, krvi moje krvi, A ta čežnja biva uvijek, zauvijek jedna. Jedna čežnja plemenita, a ime joj ne tajim… Sloboda roda moga, Roda hrvatskoga.

Pismo nepostojećoj kćeri

Ovo je pismo koje škica moju nepostojeću kćer. Ovih dana osjećam i previše pa ne znam kome da se obratim. Zato slušaj ti, čudo nepostojeće. Ti si ona koja pravi oblake od šećerne vune. koja briše svaki tužan kraj u pričama. Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi. Godinama ćeš gledati svoje malo nebo iznad kolijevke a ja ću ti skinuti svaku zvijezdu. Jednu po jednu, samo da ti pokažem kako ćeš pronaći pravu ljubav kakvu zaslužuješ. Tvoj se nepostojeći otac nagledao previše lažnih da bi postupila…